Draga braćo i sestre, na društvenim mrežama sve je lakše svjedočiti otvorenim napadima na Katoličku Crkvu i huli protiv Duha Svetoga. Pri susretu s takvim sablaznima, prirodno je osjetiti pravedni gnjev i duboku srdžbu. Božja Riječ u Svetom pismu poručuje: "Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom" (Ef 4,26).
Ovdje leži velika duhovna zamka. Ako pred takvom sablazni, unatoč raspoloživom trenutku, svjesno odbijemo reagirati, ta ljutnja u čovjeku ostaje. Kada sunce zađe, a vjernik zaspi s tim gnjevom bez prethodnog ispita savjesti, pravedni gnjev neprimjetno prelazi u trajno zlopamćenje. Tada nastupa ono najopasnije za našu dušu: vjernik tim izvorima sablazni više ne želi vječnost i raj, nego im počinje željeti loše, čime izravno griješi dušu.
Zato je nužno reagirati. Svrha reakcije nije poticanje internetskih svađa. Naravno, nitko od nas ne može cijeli dan boraviti na društvenim mrežama i tražiti takve objave ili komentare. Bog to od nas i ne traži, jer bismo zanemarivanjem svojih obiteljskih i staleških obveza ponovno počinili grijeh. Smisao je prepoznati duhovnu dimenziju trenutka: ništa nije slučajno. Kada u svome danu neočekivano naiđemo na tešku hulu, to je trenutak koji je Bog stavio pred nas. Često zaboravljamo da digitalni prostor nije izuzet od Božje prisutnosti. Ako u tom trenutku imamo vremena odgovoriti, a to svjesno propustimo učiniti, činimo grijeh propusta. Bog i ovdje od nas nešto očekuje, a vjera se ne svjedoči samo riječima, nego i konkretnim djelima. Ostaviti argumentiran komentar i obraniti istinu u digitalnom svijetu stvarno je kršćansko djelovanje, jednako vrijedno kao i svako svjedočenje u fizičkom prostoru.
U nastavku vam donosim cjeloviti odgovor na takve najčešće hule i napade protiv Crkve i sakramenata. Slobodno se koristite ovim tekstom ili njegovim dijelovima kada god smatrate da je to adekvatno i potrebno za obranu vjere:
Ljudski grijesi, povijesni padovi pojedinaca, pa čak i grijesi crkvenih dostojanstvenika kroz stoljeća, nikada nipošto ne mogu poništiti niti promijeniti božansku narav i istinu Katoličke Crkve. Sama činjenica da je Crkva preživjela sve unutarnje slabosti, izdaje i vanjske progone kroz puna dva tisućljeća ne dokazuje kako je ona zemaljska institucija, već upravo suprotno – dokazuje da je čuva Božja ruka. Da je bila isključivo ljudska tvorevina, odavno bi se raspala pod teretom vlastitih promašaja.
Tvrdnje o tome kako je Petrovu stolicu osnovao Lucifer predstavljaju teško sektaško zastranjenje i izravno nijekanje samoga Krista. Isus Krist je osobno izabrao Petra i rekao mu: "A ja tebi kažem: Ti si Petar i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati" (Mt 16,18). Pripisivati Sotoni ono što je sam Krist utemeljio i obećao čuvati do svršetka svijeta jest opasna zabluda i hula. Katolička Crkva nikada nije skrivala grijehe svojih članova kroz povijest, a papa sveti Ivan Pavao II. javno je pred cijelim svijetom molio za oprost zbog povijesnih pogrešaka počinjenih od strane sinova i kćeri Crkve. Međutim, Crkvu ne definira pali čovjek niti ljudska slabost, nego njezin Izvor i Glava, Isus Krist. Judina izdaja ne znači kako je Kristov nauk promašen, niti da je apostolski zbor bio nelegitiman. Iako su u ljudskom smislu i Juda i Petar iznevjerili Krista, među njima postoji temeljita razlika: Juda je upao u očaj, sam sebe proglasio sucem, odbio tražiti oprost i presudio si vješanjem, dok je Petar gorko zaplakao, pokajao se i ponizno prepustio Božjem milosrđu. Ta razlika pokazuje suštinu Boga koji je ljubav i milost.
Plasiranje površnih teorija o takozvanim pljačkaškim križarskim ratovima razotkriva nepoznavanje povijesnog konteksta. Križarski pohodi bili su obrambeni i zakašnjeli odgovor kršćanske Europe na stoljeća agresivnih islamskih osvajanja, ugnjetavanja kršćanskog stanovništva na Bliskom istoku i brutalnih napada na hodočasnike u Svetoj zemlji. Izravni povijesni povod za pokretanje prvoga pohoda bilo je stravično uništenje i oskvrnuće crkve Uskrsnuća Kristova u Jeruzalemu te potpuna nezaštićenost kršćana. Jednako tako, napadi na raspelo i svete rane Kristove, uz tvrdnje kako je to "ruganje Isusu", plod su ekstremnih tumačenja koja izvrću Božju riječ. Za katolike je križ s Raspetim simbol najveće ljubavi i pobjede nad smrću, a ne poraza. Na svetoj misi Crkva ne razapinje Krista iznova, već se ta jedna jedina, vječna i povijesna žrtva s Golgote na nadnaravan način, izvan vremena i prostora, nekrvno poadašnjuje i uprisutnjuje pred vjernicima na oltaru. Apostol Pavao izričito upozorava: "Uistinu, nevjernicima je govor o križu ludost, a nama, koji se spašavamo, on je sila Božja" (1 Kor 1,18). Svjesno ustrajanje u grijehu uz tvrdnju kako se može živjeti bez ikakva obraćenja predstavlja oholo odbijanje spasenja i teški grijeh protiv Duha Svetoga. U svojoj suštini to je svjesno i konačno odbijanje istine da Bog želi spasiti svakoga čovjeka. Tko ustraje u ispovijedi, misi i čežnji za vječnim životom dokazuje kako u njemu nema te hule, dok njezino svojevoljno prihvaćanje vodi u neoprostivost (Mt 12,31-32).
Banaliziranje institucije potpunog oprosta (lat. indulgentia plenaria) razotkriva nepoznavanje katoličke sakramentalne teologije izravan je napad na sakrament ispovijedi. U ispovijedi Bog briše krivnju grijeha i vječnu kaznu, no vremenita kazna i njezine štetne posljedice na duši ostaju. Budući da u raj može ući samo onaj tko je posve čist, duša se od tih vremenitih kazni mora pročišćavati zadovoljštinom na zemlji ili u čistilištu. Potpuni oprost nije izmišljeni ljudski parametar, već izravno svjedočanstvo Boga koji želi potpuno iscijeliti raskajanu dušu. On se dobiva isključivo ako je vjernik prethodno pristupio sakramentu ispovijedi, sudjelovao na misi, primio pričest i izmolio određene molitve. Crkva je na Tridentskom saboru najoštrije osudila i trajno ukinula sve novčane zlouporabe pojedinaca koje su u renesansno doba opteretile njezinu praksu, dokazujući kako vjerno upravlja riznicom Božje ljubavi. Povijest i sadašnjost Crkve prepune su čistih svjedočanstava, od glasovitoga Porcijunkulskog potpunog oprosta kojega je sam Spasitelj udijelio svetom Franji Asiškom, pa sve do jubilarnih godina u kojima Sveta Stolica udjeljuje potpuni oprost radi duhovne obnove vjernika.
Zlonamjerno forsiranje narativa prema kojemu je gnusni čin p*dofilije ekskluzivno vezan uz katoličko svećenstvo predstavlja klasični primjer medijske manipulacije. Službene sudske i sociološke statistike (poput izvješća Svjetske zdravstvene organizacije) dokazuju kako se taj užas u preko 90% slučajeva događa unutar obiteljskog kruga. Nadalje, neovisna znanstvena John Jay studija dokazala je kako unutar profesija koje rade s maloljetnicima znatno veći postotak zabilježenih slučajeva u općoj populaciji otpada na svjetovne prosvjetne djelatnike, sportske trenere i voditelje raznih sekularnih udruga. Svaki grijeh i prijestup u Crkvi zaslužuje najoštriju osudu i svjetovno procesuiranje, no namjerno svaljivanje krivnje devijantnih pojedinaca na čitavu instituciju razotkriva tek namjeru rušenja njezina moralnog autoriteta, dok se istovjetni prijestupi u sekularnom društvu tretiraju isključivo kao izolirani incidenti.
Miješanje naravi Crkve sa strukturama bilo koje nacionalne ili zemaljske države plod je elementarnog nepoznavanja ekleziologije. Katolička Crkva u međunarodnopravnom i diplomatskom smislu uopće ne nastupa kao teritorijalna država Vatikan, već kao Sveta Stolica, koja posjeduje vrhovni suvereni subjektivitet neovisan o bilo kakvim prolaznim zemaljskim granicama. Vatikan je tek pomoćni teritorij i kulturno središte u kojemu se čuva neprocjenjiva umjetnička baština čitavoga čovječanstva. Prema službenim podacima Vatikanskog godišnjaka Annuario Pontificio, upravo Katolička Crkva ostaje najveća humanitarna organizacija na kugli zemaljskoj koja kroz više od sto tisuća svojih bolnica, sirotišta i pučkih kuhinja svakodnevno hrani, liječi i zbrinjava milijune najsiromašnijih. Krist ispunjava Crkvu svojom milošću, jer ona je bolnica za bolesne duše, a ne muzej savršenih ljudi.
Javnim iznošenjem heretičkih tvrdnji i hula na Papinsku stolicu čovjek prema Zakoniku kanonskog prava upada u izopćenje unaprijed izrečeno. Svatko tko ustraje u takvim javnim i agresivnim obmanama u vidu komentara pod primjerice kršćanskim objavama ili u vidu direktnih objava može očekivati isključivo susret s neoborivom istinom povijesti i Svetog pisma. Svaki pokušaj blaćenja svetinja bit će dočekan čistim činjenicama povijesti i Svetog pisma, na vlastitu sramotu onoga tko lažima ide protiv Krista koji jest Istina.
"Katolici su dužni pred Bogom raditi za procvat domovine. Bio bi grijeh propusta kad se katolici ne bi politički organizirali." ~ bl. Ivan Merz
Osvrt: Ljudi često propuštaju uočiti ili shvatitu da je u citatu naglasak na "procvat domivine".
Politička pripadnost prečesto postaje sito i rešeto kroz koje se selektivno prosijava katolički nauk, ovisno o stranačkim interesima ili strahu od osude okoline. Kada zemaljska politika i društveni pritisci počnu krojiti vjerska uvjerenja, vjernik upada u opasnu zamku duhovne podijeljenosti. U Evanđelju Isus vrlo jasno poručuje: "Nitko ne može služiti dvojici gospodara" (Mt 6,24). Premda je u ovome svijetu, pod utjecajem kralja obmane, itekako moguće glumiti vjernost i stvarati privid držanja kršćanskih načela, pred Bogom je takva podijeljenost neodrživa. Ljudskim se očima može podvaliti gluma, ali nemoguće je uistinu ostati vjeran Kristu i istodobno raditi kompromise radi političke koristi ili društvenog mira.
To se najjasnije vidi na pitanju zaštite života od začeća do prirodne smrti. Katolički se nauk ne može uzimati kao s police u trgovini, pa da biramo ono što nam je ugodno, a odbacujemo ono što nam je teološki i moralno dužnost braniti. Ne može se biti vjeran Kristu, a istodobno imati zadrške prema zakonskom dopuštanju ubojstva nerođene djece. Povijest jasno pokazuje da od trenutka kada države uvedu pobačaj, ti narodi ne doživljavaju procvat, nego duboko moralno i demografsko propadanje. To je glavno koplje preko kojega se sve lomi i nema nikakvog društvenog preporoda dokle god je na snazi zakon koji dopušta prekid života najranjivijih.
Naša vlastita povijest nosi strašnu proročku lekciju. U vrijeme komunističke diktature i progona, vjera se morala skrivati pod velikim kušnjama, ali je u ljudima postojao istinski ponos što su katolici. Nakon užasnog, krvavog stradanja i rata, Bog nam je milošću darovao novu priliku: slobodnu i neovisnu domovinu Hrvatsku. No, čim je biti katolik postalo društveno normalno, sigurno i bez opasnosti, u narodu je nestalo onog prijašnjeg ponosa i spremnosti na svjedočenje. Zavladala je mlakost, šutnja i glasno bogohulstvo koje danas odjekuje našim ulicama i svakodnevicom kroz psovke onog najsvetijeg.
Upravo je na tu opasnost neumorno upozoravao i bl. Alojzije Stepinac, naslanjajući se na oštre riječi Knjige Otkrivenja u kojoj Gospodin poručuje da će ispljunuti iz svojih usta svakoga tko je mlak, ni vruć ni studen (Otk 3,16). Obnovili smo srušene zgrade i bolnice, ali smo u njima ponovno zakonski dopustili ubojstvo nerođenih. Iznevjerili smo novu priliku i nastavili isto ono duhovno propadanje koje i dovodi do povijesnih tragedija.
Pitanje je do kada će nam Bog davati nove prilike ako uporno gazimo Njegov zakon?
Lako je reći što ne valja, ali gdje je rješenje ove situacije? Rješenje je u svakome od nas pojedinačno, u svakom čovjeku koji u ovome trenutku čita ove redke. Zašto kao narod uporno podržavamo samo mainstream kandidate na izborima? Zašto zatvaramo oči pred istinom? Bog nam je dao noge i razum: prošećimo uoči izbora, otvorimo širom oči i vidimo tko sve na našim ulicama prikuplja potpise. Priđimo onom kandidatu ili kandidatkinji za koje televizija tvrdi da su nebitni jer ih sustav namjerno prešućuje. Primimo taj reklamni letak u ruku, porazgovarajmo s tim ljudima i ispitajmo tko su oni. Svi u dubini duše želimo poštenu vlast i pravedne zakone, a istovremeno u širokom luku zaobilazimo upravo one ljude koji bi nam to dobro mogli donijeti. Budući da medijske debate namjerno skrivaju ključne vrijednosti, dužnost je svakoga od nas iskoristiti dostupne e-mail adrese i društvene mreže te izravno pitati kandidate o njihovu stavu prema zaštiti života od začeća do prirodne smrti, hoće li pokrenuti izmjenu zakona o pobačaju i kako se planiraju suprotstaviti rodnoj ideologiji u našem društvu. Ako šute, ignoriraju nas ili nas ismijavaju, nisu naši kandidati.
Dajmo priliku onima koje sustav gura u mrak i dajmo glas onome tko se beskompromisno svrstava uz Božje zakone. To je početak stvarnog rješenja, jer svaki pokušaj sjedenja na dva stolca na koncu vodi u izdaju vlastite vjere i naroda.
Danas, 22. kolovoza, Katolička Crkva slavi spomendan BLAŽENE DJEVICE MARIJE KRALJICE, čije čašćenje vuče korijene iz najranijih stoljeća kršćanstva, nadahnuto svetopisamskim tekstovima, crkvenom predajom te vjerom u njezino slavno uznesenje. Službeni liturgijski blagdan ustanovio je papa Pio XII. potkraj Marijanske godine, 11. listopada 1954. godine, svojom enciklikom Ad caeli Reginam. Spomendan se prvotno slavio 31. svibnja kao kruna i završetak marijanskog mjeseca. No, liturgijskom reformom nakon Drugoga vatikanskog sabora premješten je na osmi dan nakon svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije kako bi se jasno i teološki istaknula neraskidiva veza između njezina uznesenja na nebo i njezina kraljevskog uveličanja u vječnoj slavi. Prema katoličkom nauku, Marijino kraljevsko dostojanstvo izravno proizlazi iz njezina bogomajčinstva. Budući da u kršćanskom poimanju služiti Bogu znači kraljevati, Marija se kao najponiznija Službenica Gospodnja i MAJKA KRALJA KRALJEVA opravdano časti kao Kraljica svega stvorenoga.
Ovaj je spomendan dogmatski najuže povezan s dogmom o Marijinu uznesenju na nebo na dušu i tijelo (Assumptio), koju je isti papa Pio XII. proglasio četiri godine ranije, 1. studenoga 1950., konstitucijom Munificentissimus Deus. Dogmatska veza leži u činjenici da je krunjenje Marije za Kraljicu neba i zemlje zapravo neposredni nastavak i punina njezina uznesenja. Kako uči i dogmatska konstitucija Drugoga vatikanskog sabora Lumen gentium, Bezgrešna Djevica je po završetku zemaljskoga tijeka uzeta u nebesku slavu te ju je Gospodin uzvisio kao Kraljicu svega stvorenoga da bude potpuno suobličena svome Sinu, pobjedniku nad grijehom i smrću. Tako njezino kraljevanje nije odvojena povlastica, nego izravna dogmatska posljedica njezina udjela u Kristovu uskrsnuću i pobjedi.
Zdravo, Kraljice, majko milosrđa, živote, slasti i ufanje naše, zdravo. K tebi vapijemo prognani sinovi Evini, k tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini. Svrni dakle zagovornice naša, one svoje milostive oči na nas, te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe tvoje. O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.
Mir koji nije mir Kristov, isprazan je... Jer gdje Boga nema, pravednost je u prognaništvu; a gdje nema pravednosti, uzalud se miru nadati. ~ sveti Pio X., papa
Izvor: Enciklika „E Supremi” (Programatsko pismo pontifikata), 4. listopada 1903. godine. Objavljeno u: „Acta Sanctae Sedis” (ASS), svezak 36 (1903. – 1904.)
Gospa Voćinska - Majka od Utočišta (Mutter der Zuflucht)
Draga braćo i sestre, u trajnom duhovnom zajedništvu s našom Nebeskom Majkom, danas se spominjemo njezina drevnog svetišta u Voćinu u Požeškoj biskupiji. Pred nama je cjelovito svjedočanstvo o povijesti ovoga svetog mjesta, natopljenog krvlju hrvatskih mučenika i pobjedom Crkve nad neprijateljem.
Voćinska crkva službenog naziva Crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije danas ponosno nosi naslov manje bazilike (basilica minor), koji joj je svečano dodijeljen 21. kolovoza 2022. godine. Taj povijesni čin bio je kruna njezine potpune obnove u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Poseban duhovni i povijesni trenutak zbio se 21. kolovoza 1999. godine, kada je u Voćin, u procesiji vjernika pješaka, svečano vraćena povijesna Gospina slika iz 18. stoljeća.
Božja Providnost je htjela da ovu milosnu sliku, koja datira iz 1770. godine, voćinski župnik Josip Martinac 14. rujna 1940. godine osobno skloni i pohrani u Dijecezanski muzej u Zagrebu. Učinio je to u osvit Drugoga svjetskog rata u opravdanom strahu pred nadolazećim ratnim vihorom i velikosrpskim agresorskim prijetnjama usmjerenim na zatiranje svega što je katoličko i hrvatsko. Tim proročanskim činom sklanjanja, slika je čudesno sačuvana od mržnje agresorskih postrojbi koje su u nadolazećim godinama rata teško oštetile samu crkvu.
Tijekom ratnih zbivanja potkraj 1944. godine, Katolička Crkva našla se pod novim udarom ideološke mržnje. Prilikom ulaska na ovo područje, partizani (u čijim su se redovima, uslijed masovnih amnestija u kasnoj fazi rata, nalazili dojučerašnji velikosrpski agresori koji su samo zamijenili odore) započeli su progon katoličkog svećenstva, pri čemu su mučenički života lišili slatinskog dekana i upravitelja župe Voćin Julija Bürgera. Unatoč tim teškim stradanjima, vjerni hrvatski puk nastavio je nakon rata u Voćinu gajiti duboku pobožnost prema Gospi Lurdskoj. Njezin glasoviti zavjetni kip, izrađen u Parizu, postavljen je na glavni oltar 1885. godine kao plod snažnog lurdskog gibanja koje je tada preplavilo domovinu, čime je voćinska crkva ubrzo postala prepoznatljivo hodočasničko središte.
Najteži udarac u pet stoljeća dugoj povijesti ove kasnogotičke crkve dogodio se u Domovinskom ratu za neovisnu Hrvatsku. Tijekom tromjesečne okupacije srpske agresorske i paravojne postrojbe provodili su neviđeni teror nad hrvatskim stanovništvom. Kulminacija bezumlja zbila se u noći s 12. na 13. prosinac 1991. godine. Prije povlačenja pred hrvatskim snagama neprijatelj je do temelja minirao i srušio voćinsku crkvu. U tim ruševinama zauvijek je nestao i uništen spomenuti kip Gospe Lurdske. Što je još tragičnije, počinjen je stravičan ratni zločin u kojem su agresorske postrojbe zvjerski lišile života 47 civila, većinom hrvatskih staraca koji su ostali braniti svoje domove. Crkva je srušena, a narod mučen s jasnom namjerom velikosrpskih agresora za potpuno zatiranje traga katoličke vjere, hrvatske povijesti i identiteta na ovome prostoru.
Njezin povijesni i teološki naslov s pravom je Gospa od Utočišta, što je izvorno zapisano na starim nabožnim slikama na njemačkom jeziku kao Mutter der Zuflucht. Taj naslov nosi duboku teološku poruku jer je Marija živo i nepobjedivo utočište slomljenom i progonjenom čovječanstvu. Kroz stoljeća, a osobito nakon oslobođenja Slavonije od Osmanlija, hrvatski katolici bježali su pod njezin plašt tražeći utjehu i spas.
Rušenje njezina doma 1991. godine bio je izravan pokušaj velikosrpskih agresora za slamanje tog svetog utočišta i vjere hrvatskoga naroda. Međutim, Kristovo obećanje o tome da vrata paklena neće nadvladati Crkvu ostalo je nepokolebljivo. Iz pepela, ruševina i krvi hrvatskih mučenika crkva je pod vodstvom Požeške biskupije vjerno obnovljena u svom izvornom gotičkom obliku. Voćin je ponovno zasjao kao duhovni svjetionik, ponos Hrvatske i neosvojiva tvrđava katoličke vjere u kojoj tisuće hodočasnika i danas pronalaze svoj mir.
Sveta Gospo Voćinska, Majko od Utočišta, moli za naš hrvatski narod, za mir u domovini Hrvatskoj i cijelome svijetu i za sve obitelji koje u tebi traže utjehu!
Cjeloviti audio-video zapis za svakodnevnu molitvu: molimo svakodnevno i zajedno Pompejsku krunicu (radosna, žalosna i slavna otajstva) kroz 54 dana pobožnosti. Ovaj audio-video zapis donosi cijelu molitvu na jednome mjestu.
Pompejska krunica (odnosno Pompejska devetnica) počinje se moliti 15. kolovoza kako bi njezino intenzivno razdoblje od točno 54 dana završilo uoči na sam blagdan Kraljice svete Krunice, 7. listopada.
Spomendan Gospi od Pompeja je 8. sbibnja. Ovaj datum označava obljetnicu polaganja kamena temeljca za njezino poznato svetište u Pompejima u Italiji kod Napulja, 1876. godine.
Dobrodošli na moj kanal. Pred vama je jedinstveni videozapis koji vam omogućuje svakodnevno moliti radosna, žalosna i slavna otajstva u kontinuitetu, bez potrebe prekidati molitvu. Bilo da se nalazite u vožnji automobilom, u hodu ili u tišini svoga doma, možete se prepustiti mome glasu i zajedno sa mnom proći kroz cijeli molitveni hod koji prate ispisani tradicionalni zazivi i svete sličice radi lakše sabranosti. Cijeli ovaj molitveni ciklus sastoji se od dva dijela: prvih 27 dana moli se na nakanu (prošbena faza), dok se preostalih 27 dana zahvaljuje za primljene milosti (zahvalna faza). Ovaj videozapis osigurava vam sve elemente na jednome mjestu jer su u njemu snimljene sve tri krunice za svaki dan, a na samome kraju donosi i prošbenu i zahvalnu molitvu. Na taj način ovaj isti sadržaj možete koristiti i pratiti kroz svih 54 dana ove pobožnosti, prikazujući svoje najteže životne potrebe i situacije Majci Božjoj kroz zagovor blaženoga Bartola Longa. Naša zajednička molitva neka je na veću slavu Božju, a nama na spasenje. ---- Povijest ove predivne i moćne pobožnosti neraskidivo je vezana uz područje današnjeg napuljskog zaljeva kojim i dominira moćni, živi vulkan Vezuv. Unutar tog metropolitanskog područja, u samome podnožju vulkana, nalazio se drevni rimski grad Pompeji, koji je 79. godine poslije Krista, nakon stravične erupcije Vezuva, ostao potpuno pokopan pod tonama pepela i lave.
Glavno oruđe Božje providnosti bio je mladi odvjetnik Bartolo Longo, koji je živio i djelovao u tom kraju krajem 19./ poč. 20. stoljeća. Tijekom svojih studentskih dana u Napulju, Bartolo je potpuno otpao od katoličke vjere, upao u zamke spiritizma te postao sotonist (sljedbenik sotonskog kulta). Nakon teških duhovnih muka, depresije i kušnji samoubojstva, doživio je čudesno obraćenje, a ključni trenutak dogodio se upravo u ruševinama Pompeja. Dok je očajavao nad svojim spasenjem, u srcu je jasno čuo proročansko Gospino obećanje da onaj tko širi pobožnost krunice neće propasti. Bartolo je tada cijeli svoj život, imetak i pravnu karijeru posvetio obnovi tog zapuštenog kraja i širenju svete krunice, prepoznajući koliko je ovaj sveti ružarij moćno oružje u borbi protiv sila tame. Malo je poznata, a čudesna povijesna činjenica da je prva slika Gospe od Pompeja, pred kojom su se kasnije dogodila nebrojena čuda, bila stara, oštećena, napuknuta i izjedena od moljaca. Bartolo ju je kupio za sitniš od jednog preprodavača i u Pompeje dopremio na posve skroman način, na kolima koja su prevozila stajski gnoj. Pred tom su slikom ubrzo započela neviđena ozdravljenja, no potpuni procvat pobožnosti dogodit će se tek nakon jednoga čuda u samome Napulju. 1884. godine, mlada djevojka Fortuna Agrelli bolovala je od teške i neizlječive bolesti, a liječnici su u potpunosti digli ruke od njezina slučaja. U golemoj patnji, obitelj je započela ustrajno moliti krunicu, a u ožujku iste godine napaćenoj se djevojci ukazala Kraljica svete Krunice, Gospa od Pompeja, sjedeći na prijestolju s djetetom Isusom u naručju, u pratnji svetoga Dominika i svete Katarine Sijenske. Gospa je tada bolesnoj Fortuni darovala njezino prepoznatljivo nebesko obećanje o prošbene i tri zahvalne devetnice kroz cijeli ciklus od 54 dana u kojemu se svakodnevno mole tri krunice. Djevojka je istoga trenutka potpuno ozdravila. Kada je vijest o ovom čudu stigla do blaženoga Bartola Longa, on je u tome prepoznao nebesku potvrdu i smjernicu te je Gospina obećanja uobličio u jedinstvenu pobožnost od 54 dana. Pobožnost se s vremenom, preko svjedočanstava i velikana vjere poput svetoga Padre Pija i svetoga Ivana Pavla II., proširila po cijelome svijetu i duboko ukorijenila i u hrvatskom narodu, koji u njoj pronalazi utočište u najtežim životnim kušnjama. Danas se na tom povijesnom mjestu, tik uz drevne ruševine, uzdiže veličanstveno Papinsko svetište Blažene Djevice Marije od svete Krunice u Pompejima, koje privlači milijune hodočasnika iz cijeloga svijeta, dok je njezin širitelj proglašen blaženim kao blaženi Bartolo Longo.
Blagoslovljen Bog, Otac milosrđa i Bog svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji. Blažena Djevice Marijo, častimo te kao Majku utjehe, jer se po tebi Bog udostojao svome narodu poslati utjehu, Isusa Krista. Dok si stajala uz Križ umirućeg Krista i podnosila najokrutnije boli, u najvećem si stupnju postigla blaženstvo u Evanđelju obećano žalosnima. Budući da te je Bog utješio uskrsnućem Isusovim, i ti tješiš djecu svoju u svakoj nevolji.
Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Dostojno je i pravedno.
Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože, Blažena djevica s radošću zače i iz neoskvrnjena tijela rodi Krista, utjehu svijeta. Pod križem Sinovim, dok je trpjela najljuće boli, utješena je nadom njegova uskrsnuća. Moleći s apostolima, žarko je vapila i vjerno očekivala Duha utjehe i mira. A sada, uznesena na nebo, majčinskom ljubavlju tješi one koji je s vjerom zazivaju dok ne zasja slavni dan Gospodnji. Stoga te i mi molimo: Bože, ti si po Djevici Mariji svome narodu poslao utjehu, Isusa Krista. Po njezinu zagovoru daj, molimo te, da se napunimo svakom utjehom i s braćom ljudima je podijelimo. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova. Amen.
„Često nas tjeskoba i nemir obuzmu jer zaboravljamo da je patnja privremena, a ljubav vječna; stoga ne dopusti da ti išta oduzme mir, jer u Božjim je očima svaki tvoj skriveni uzdah već pretvoren u nebesku radost.”
Sveti Maksimilijan Kolbe – Mučenik ljubavi
Danas, 14. kolovoza, slavi se spomendan ovoga velikog poljskog franjevca konventualca, svećenika i teologa. Tijekom Drugog svjetskog rata nacisti su ga uhitili zbog pomaganja izbjeglicama, skrivanja Židova i izdavanja vjerskog tiska, nakon čega je završio u koncentracijskom logoru Auschwitz kao politički zatvorenik pod brojem 16670.
U logoru se odigrala vrlo potresnijih povijesna priča. Kada je zapovjednik osudio desetoricu zatvorenika na smrt gladovanjem zbog bijega jednog logoraša, otac Kolbe dobrovoljno je zakoračio naprijed. Ponudio je svoj život u zamjenu za život poljskog vojnika i obiteljskog čovjeka Franciszeka Gajowniczeka. Preminuo je u bunkeru gladi 14. kolovoza 1941. godine, nakon što su mu, utonulom u molitvu, ubrizgali smrtonosnu injekciju karbolne kiseline.
Vječni počinak i proglašenje svetim Nacisti su njegovo tijelo kremirali već sutradan, na blagdan Velike Gospe, a njegov je pepeo raspršen po logorskom tlu Auschwitza. Zato on nema klasičan grob, već je cijeli prostor logora Auschwitz njegovo glavno svetište. Ipak, njegove najvažnije relikvije (vlasi brade koje je obrijao prije uhićenja) danas se čuvaju i časte u samostanu Niepokalanów u Poljskoj, koji je sam osnovao. Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 10. listopada 1982. godine, nazvavši ga „mučenikom ljubavi”.
Sveti Maksimilijan Kolbe zaštitnik je obitelji, političkih zatvorenika, novinara, ovisnika, amaterskih radiooperatora, kreatori digitalnog sadržaja, online kreatori, influenceri i podcasteri, IT stručnjaci, inženjeri komunikacijskih mreža i voditelji online katoličkih molitvenih kanala i zajednica. Vjernici mu se najčešće utječu u trenucima teških obiteljskih kušnji, kada ponestane snage za oprost, te za dar unutarnjeg mira i hrabrosti u trenucima nepravde i progona.
Škrinjica
Svjedočiti istinu ili prešutjeti sablazan?
Draga braćo i sestre, na društvenim mrežama sve je lakše svjedočiti otvorenim napadima na Katoličku Crkvu i huli protiv Duha Svetoga. Pri susretu s takvim sablaznima, prirodno je osjetiti pravedni gnjev i duboku srdžbu. Božja Riječ u Svetom pismu poručuje: "Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom" (Ef 4,26).
Ovdje leži velika duhovna zamka. Ako pred takvom sablazni, unatoč raspoloživom trenutku, svjesno odbijemo reagirati, ta ljutnja u čovjeku ostaje. Kada sunce zađe, a vjernik zaspi s tim gnjevom bez prethodnog ispita savjesti, pravedni gnjev neprimjetno prelazi u trajno zlopamćenje. Tada nastupa ono najopasnije za našu dušu: vjernik tim izvorima sablazni više ne želi vječnost i raj, nego im počinje željeti loše, čime izravno griješi dušu.
Zato je nužno reagirati. Svrha reakcije nije poticanje internetskih svađa. Naravno, nitko od nas ne može cijeli dan boraviti na društvenim mrežama i tražiti takve objave ili komentare. Bog to od nas i ne traži, jer bismo zanemarivanjem svojih obiteljskih i staleških obveza ponovno počinili grijeh. Smisao je prepoznati duhovnu dimenziju trenutka: ništa nije slučajno. Kada u svome danu neočekivano naiđemo na tešku hulu, to je trenutak koji je Bog stavio pred nas. Često zaboravljamo da digitalni prostor nije izuzet od Božje prisutnosti. Ako u tom trenutku imamo vremena odgovoriti, a to svjesno propustimo učiniti, činimo grijeh propusta. Bog i ovdje od nas nešto očekuje, a vjera se ne svjedoči samo riječima, nego i konkretnim djelima. Ostaviti argumentiran komentar i obraniti istinu u digitalnom svijetu stvarno je kršćansko djelovanje, jednako vrijedno kao i svako svjedočenje u fizičkom prostoru.
U nastavku vam donosim cjeloviti odgovor na takve najčešće hule i napade protiv Crkve i sakramenata. Slobodno se koristite ovim tekstom ili njegovim dijelovima kada god smatrate da je to adekvatno i potrebno za obranu vjere:
Ljudski grijesi, povijesni padovi pojedinaca, pa čak i grijesi crkvenih dostojanstvenika kroz stoljeća, nikada nipošto ne mogu poništiti niti promijeniti božansku narav i istinu Katoličke Crkve. Sama činjenica da je Crkva preživjela sve unutarnje slabosti, izdaje i vanjske progone kroz puna dva tisućljeća ne dokazuje kako je ona zemaljska institucija, već upravo suprotno – dokazuje da je čuva Božja ruka. Da je bila isključivo ljudska tvorevina, odavno bi se raspala pod teretom vlastitih promašaja.
Tvrdnje o tome kako je Petrovu stolicu osnovao Lucifer predstavljaju teško sektaško zastranjenje i izravno nijekanje samoga Krista. Isus Krist je osobno izabrao Petra i rekao mu: "A ja tebi kažem: Ti si Petar i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati" (Mt 16,18). Pripisivati Sotoni ono što je sam Krist utemeljio i obećao čuvati do svršetka svijeta jest opasna zabluda i hula. Katolička Crkva nikada nije skrivala grijehe svojih članova kroz povijest, a papa sveti Ivan Pavao II. javno je pred cijelim svijetom molio za oprost zbog povijesnih pogrešaka počinjenih od strane sinova i kćeri Crkve. Međutim, Crkvu ne definira pali čovjek niti ljudska slabost, nego njezin Izvor i Glava, Isus Krist. Judina izdaja ne znači kako je Kristov nauk promašen, niti da je apostolski zbor bio nelegitiman. Iako su u ljudskom smislu i Juda i Petar iznevjerili Krista, među njima postoji temeljita razlika: Juda je upao u očaj, sam sebe proglasio sucem, odbio tražiti oprost i presudio si vješanjem, dok je Petar gorko zaplakao, pokajao se i ponizno prepustio Božjem milosrđu. Ta razlika pokazuje suštinu Boga koji je ljubav i milost.
Plasiranje površnih teorija o takozvanim pljačkaškim križarskim ratovima razotkriva nepoznavanje povijesnog konteksta. Križarski pohodi bili su obrambeni i zakašnjeli odgovor kršćanske Europe na stoljeća agresivnih islamskih osvajanja, ugnjetavanja kršćanskog stanovništva na Bliskom istoku i brutalnih napada na hodočasnike u Svetoj zemlji. Izravni povijesni povod za pokretanje prvoga pohoda bilo je stravično uništenje i oskvrnuće crkve Uskrsnuća Kristova u Jeruzalemu te potpuna nezaštićenost kršćana. Jednako tako, napadi na raspelo i svete rane Kristove, uz tvrdnje kako je to "ruganje Isusu", plod su ekstremnih tumačenja koja izvrću Božju riječ. Za katolike je križ s Raspetim simbol najveće ljubavi i pobjede nad smrću, a ne poraza. Na svetoj misi Crkva ne razapinje Krista iznova, već se ta jedna jedina, vječna i povijesna žrtva s Golgote na nadnaravan način, izvan vremena i prostora, nekrvno poadašnjuje i uprisutnjuje pred vjernicima na oltaru. Apostol Pavao izričito upozorava: "Uistinu, nevjernicima je govor o križu ludost, a nama, koji se spašavamo, on je sila Božja" (1 Kor 1,18). Svjesno ustrajanje u grijehu uz tvrdnju kako se može živjeti bez ikakva obraćenja predstavlja oholo odbijanje spasenja i teški grijeh protiv Duha Svetoga. U svojoj suštini to je svjesno i konačno odbijanje istine da Bog želi spasiti svakoga čovjeka. Tko ustraje u ispovijedi, misi i čežnji za vječnim životom dokazuje kako u njemu nema te hule, dok njezino svojevoljno prihvaćanje vodi u neoprostivost (Mt 12,31-32).
Banaliziranje institucije potpunog oprosta (lat. indulgentia plenaria) razotkriva nepoznavanje katoličke sakramentalne teologije izravan je napad na sakrament ispovijedi. U ispovijedi Bog briše krivnju grijeha i vječnu kaznu, no vremenita kazna i njezine štetne posljedice na duši ostaju. Budući da u raj može ući samo onaj tko je posve čist, duša se od tih vremenitih kazni mora pročišćavati zadovoljštinom na zemlji ili u čistilištu. Potpuni oprost nije izmišljeni ljudski parametar, već izravno svjedočanstvo Boga koji želi potpuno iscijeliti raskajanu dušu. On se dobiva isključivo ako je vjernik prethodno pristupio sakramentu ispovijedi, sudjelovao na misi, primio pričest i izmolio određene molitve. Crkva je na Tridentskom saboru najoštrije osudila i trajno ukinula sve novčane zlouporabe pojedinaca koje su u renesansno doba opteretile njezinu praksu, dokazujući kako vjerno upravlja riznicom Božje ljubavi. Povijest i sadašnjost Crkve prepune su čistih svjedočanstava, od glasovitoga Porcijunkulskog potpunog oprosta kojega je sam Spasitelj udijelio svetom Franji Asiškom, pa sve do jubilarnih godina u kojima Sveta Stolica udjeljuje potpuni oprost radi duhovne obnove vjernika.
Zlonamjerno forsiranje narativa prema kojemu je gnusni čin p*dofilije ekskluzivno vezan uz katoličko svećenstvo predstavlja klasični primjer medijske manipulacije. Službene sudske i sociološke statistike (poput izvješća Svjetske zdravstvene organizacije) dokazuju kako se taj užas u preko 90% slučajeva događa unutar obiteljskog kruga. Nadalje, neovisna znanstvena John Jay studija dokazala je kako unutar profesija koje rade s maloljetnicima znatno veći postotak zabilježenih slučajeva u općoj populaciji otpada na svjetovne prosvjetne djelatnike, sportske trenere i voditelje raznih sekularnih udruga. Svaki grijeh i prijestup u Crkvi zaslužuje najoštriju osudu i svjetovno procesuiranje, no namjerno svaljivanje krivnje devijantnih pojedinaca na čitavu instituciju razotkriva tek namjeru rušenja njezina moralnog autoriteta, dok se istovjetni prijestupi u sekularnom društvu tretiraju isključivo kao izolirani incidenti.
Miješanje naravi Crkve sa strukturama bilo koje nacionalne ili zemaljske države plod je elementarnog nepoznavanja ekleziologije. Katolička Crkva u međunarodnopravnom i diplomatskom smislu uopće ne nastupa kao teritorijalna država Vatikan, već kao Sveta Stolica, koja posjeduje vrhovni suvereni subjektivitet neovisan o bilo kakvim prolaznim zemaljskim granicama. Vatikan je tek pomoćni teritorij i kulturno središte u kojemu se čuva neprocjenjiva umjetnička baština čitavoga čovječanstva. Prema službenim podacima Vatikanskog godišnjaka Annuario Pontificio, upravo Katolička Crkva ostaje najveća humanitarna organizacija na kugli zemaljskoj koja kroz više od sto tisuća svojih bolnica, sirotišta i pučkih kuhinja svakodnevno hrani, liječi i zbrinjava milijune najsiromašnijih. Krist ispunjava Crkvu svojom milošću, jer ona je bolnica za bolesne duše, a ne muzej savršenih ljudi.
Javnim iznošenjem heretičkih tvrdnji i hula na Papinsku stolicu čovjek prema Zakoniku kanonskog prava upada u izopćenje unaprijed izrečeno. Svatko tko ustraje u takvim javnim i agresivnim obmanama u vidu komentara pod primjerice kršćanskim objavama ili u vidu direktnih objava može očekivati isključivo susret s neoborivom istinom povijesti i Svetog pisma. Svaki pokušaj blaćenja svetinja bit će dočekan čistim činjenicama povijesti i Svetog pisma, na vlastitu sramotu onoga tko lažima ide protiv Krista koji jest Istina.
Mir i dobro.
53 minutes ago (edited) | [YT] | 4
View 0 replies
Škrinjica
"Katolici su dužni pred Bogom raditi za procvat domovine. Bio bi grijeh propusta kad se katolici ne bi politički organizirali." ~ bl. Ivan Merz
Osvrt:
Ljudi često propuštaju uočiti ili shvatitu da je u citatu naglasak na "procvat domivine".
Politička pripadnost prečesto postaje sito i rešeto kroz koje se selektivno prosijava katolički nauk, ovisno o stranačkim interesima ili strahu od osude okoline. Kada zemaljska politika i društveni pritisci počnu krojiti vjerska uvjerenja, vjernik upada u opasnu zamku duhovne podijeljenosti. U Evanđelju Isus vrlo jasno poručuje: "Nitko ne može služiti dvojici gospodara" (Mt 6,24). Premda je u ovome svijetu, pod utjecajem kralja obmane, itekako moguće glumiti vjernost i stvarati privid držanja kršćanskih načela, pred Bogom je takva podijeljenost neodrživa. Ljudskim se očima može podvaliti gluma, ali nemoguće je uistinu ostati vjeran Kristu i istodobno raditi kompromise radi političke koristi ili društvenog mira.
To se najjasnije vidi na pitanju zaštite života od začeća do prirodne smrti. Katolički se nauk ne može uzimati kao s police u trgovini, pa da biramo ono što nam je ugodno, a odbacujemo ono što nam je teološki i moralno dužnost braniti. Ne može se biti vjeran Kristu, a istodobno imati zadrške prema zakonskom dopuštanju ubojstva nerođene djece. Povijest jasno pokazuje da od trenutka kada države uvedu pobačaj, ti narodi ne doživljavaju procvat, nego duboko moralno i demografsko propadanje. To je glavno koplje preko kojega se sve lomi i nema nikakvog društvenog preporoda dokle god je na snazi zakon koji dopušta prekid života najranjivijih.
Naša vlastita povijest nosi strašnu proročku lekciju. U vrijeme komunističke diktature i progona, vjera se morala skrivati pod velikim kušnjama, ali je u ljudima postojao istinski ponos što su katolici. Nakon užasnog, krvavog stradanja i rata, Bog nam je milošću darovao novu priliku: slobodnu i neovisnu domovinu Hrvatsku. No, čim je biti katolik postalo društveno normalno, sigurno i bez opasnosti, u narodu je nestalo onog prijašnjeg ponosa i spremnosti na svjedočenje. Zavladala je mlakost, šutnja i glasno bogohulstvo koje danas odjekuje našim ulicama i svakodnevicom kroz psovke onog najsvetijeg.
Upravo je na tu opasnost neumorno upozoravao i bl. Alojzije Stepinac, naslanjajući se na oštre riječi Knjige Otkrivenja u kojoj Gospodin poručuje da će ispljunuti iz svojih usta svakoga tko je mlak, ni vruć ni studen (Otk 3,16). Obnovili smo srušene zgrade i bolnice, ali smo u njima ponovno zakonski dopustili ubojstvo nerođenih. Iznevjerili smo novu priliku i nastavili isto ono duhovno propadanje koje i dovodi do povijesnih tragedija.
Pitanje je do kada će nam Bog davati nove prilike ako uporno gazimo Njegov zakon?
Lako je reći što ne valja, ali gdje je rješenje ove situacije? Rješenje je u svakome od nas pojedinačno, u svakom čovjeku koji u ovome trenutku čita ove redke. Zašto kao narod uporno podržavamo samo mainstream kandidate na izborima? Zašto zatvaramo oči pred istinom? Bog nam je dao noge i razum: prošećimo uoči izbora, otvorimo širom oči i vidimo tko sve na našim ulicama prikuplja potpise. Priđimo onom kandidatu ili kandidatkinji za koje televizija tvrdi da su nebitni jer ih sustav namjerno prešućuje. Primimo taj reklamni letak u ruku, porazgovarajmo s tim ljudima i ispitajmo tko su oni. Svi u dubini duše želimo poštenu vlast i pravedne zakone, a istovremeno u širokom luku zaobilazimo upravo one ljude koji bi nam to dobro mogli donijeti. Budući da medijske debate namjerno skrivaju ključne vrijednosti, dužnost je svakoga od nas iskoristiti dostupne e-mail adrese i društvene mreže te izravno pitati kandidate o njihovu stavu prema zaštiti života od začeća do prirodne smrti, hoće li pokrenuti izmjenu zakona o pobačaju i kako se planiraju suprotstaviti rodnoj ideologiji u našem društvu. Ako šute, ignoriraju nas ili nas ismijavaju, nisu naši kandidati.
Dajmo priliku onima koje sustav gura u mrak i dajmo glas onome tko se beskompromisno svrstava uz Božje zakone. To je početak stvarnog rješenja, jer svaki pokušaj sjedenja na dva stolca na koncu vodi u izdaju vlastite vjere i naroda.
Mir i dobro.
5 hours ago | [YT] | 13
View 0 replies
Škrinjica
Danas, 22. kolovoza, Katolička Crkva slavi spomendan BLAŽENE DJEVICE MARIJE KRALJICE, čije čašćenje vuče korijene iz najranijih stoljeća kršćanstva, nadahnuto svetopisamskim tekstovima, crkvenom predajom te vjerom u njezino slavno uznesenje. Službeni liturgijski blagdan ustanovio je papa Pio XII. potkraj Marijanske godine, 11. listopada 1954. godine, svojom enciklikom Ad caeli Reginam. Spomendan se prvotno slavio 31. svibnja kao kruna i završetak marijanskog mjeseca. No, liturgijskom reformom nakon Drugoga vatikanskog sabora premješten je na osmi dan nakon svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije kako bi se jasno i teološki istaknula neraskidiva veza između njezina uznesenja na nebo i njezina kraljevskog uveličanja u vječnoj slavi. Prema katoličkom nauku, Marijino kraljevsko dostojanstvo izravno proizlazi iz njezina bogomajčinstva. Budući da u kršćanskom poimanju služiti Bogu znači kraljevati, Marija se kao najponiznija Službenica Gospodnja i MAJKA KRALJA KRALJEVA opravdano časti kao Kraljica svega stvorenoga.
Ovaj je spomendan dogmatski najuže povezan s dogmom o Marijinu uznesenju na nebo na dušu i tijelo (Assumptio), koju je isti papa Pio XII. proglasio četiri godine ranije, 1. studenoga 1950., konstitucijom Munificentissimus Deus. Dogmatska veza leži u činjenici da je krunjenje Marije za Kraljicu neba i zemlje zapravo neposredni nastavak i punina njezina uznesenja. Kako uči i dogmatska konstitucija Drugoga vatikanskog sabora Lumen gentium, Bezgrešna Djevica je po završetku zemaljskoga tijeka uzeta u nebesku slavu te ju je Gospodin uzvisio kao Kraljicu svega stvorenoga da bude potpuno suobličena svome Sinu, pobjedniku nad grijehom i smrću. Tako njezino kraljevanje nije odvojena povlastica, nego izravna dogmatska posljedica njezina udjela u Kristovu uskrsnuću i pobjedi.
Zdravo, Kraljice, majko milosrđa,
živote, slasti i ufanje naše, zdravo.
K tebi vapijemo prognani sinovi Evini,
k tebi uzdišemo tugujući i plačući
u ovoj suznoj dolini.
Svrni dakle zagovornice naša,
one svoje milostive oči na nas,
te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa,
blagoslovljeni plod utrobe tvoje.
O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.
#BDMKraljica #KraljicaNebaiZemlje
9 hours ago | [YT] | 36
View 2 replies
Škrinjica
Mir koji nije mir Kristov, isprazan je...
Jer gdje Boga nema, pravednost je u prognaništvu; a gdje nema pravednosti, uzalud se miru nadati.
~ sveti Pio X., papa
Izvor: Enciklika „E Supremi” (Programatsko pismo pontifikata), 4. listopada 1903. godine. Objavljeno u: „Acta Sanctae Sedis” (ASS), svezak 36 (1903. – 1904.)
1 day ago | [YT] | 45
View 1 reply
Škrinjica
Gospa Voćinska - Majka od Utočišta (Mutter der Zuflucht)
Draga braćo i sestre, u trajnom duhovnom zajedništvu s našom Nebeskom Majkom, danas se spominjemo njezina drevnog svetišta u Voćinu u Požeškoj biskupiji. Pred nama je cjelovito svjedočanstvo o povijesti ovoga svetog mjesta, natopljenog krvlju hrvatskih mučenika i pobjedom Crkve nad neprijateljem.
Voćinska crkva službenog naziva Crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije danas ponosno nosi naslov manje bazilike (basilica minor), koji joj je svečano dodijeljen 21. kolovoza 2022. godine. Taj povijesni čin bio je kruna njezine potpune obnove u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Poseban duhovni i povijesni trenutak zbio se 21. kolovoza 1999. godine, kada je u Voćin, u procesiji vjernika pješaka, svečano vraćena povijesna Gospina slika iz 18. stoljeća.
Božja Providnost je htjela da ovu milosnu sliku, koja datira iz 1770. godine, voćinski župnik Josip Martinac 14. rujna 1940. godine osobno skloni i pohrani u Dijecezanski muzej u Zagrebu. Učinio je to u osvit Drugoga svjetskog rata u opravdanom strahu pred nadolazećim ratnim vihorom i velikosrpskim agresorskim prijetnjama usmjerenim na zatiranje svega što je katoličko i hrvatsko. Tim proročanskim činom sklanjanja, slika je čudesno sačuvana od mržnje agresorskih postrojbi koje su u nadolazećim godinama rata teško oštetile samu crkvu.
Tijekom ratnih zbivanja potkraj 1944. godine, Katolička Crkva našla se pod novim udarom ideološke mržnje. Prilikom ulaska na ovo područje, partizani (u čijim su se redovima, uslijed masovnih amnestija u kasnoj fazi rata, nalazili dojučerašnji velikosrpski agresori koji su samo zamijenili odore) započeli su progon katoličkog svećenstva, pri čemu su mučenički života lišili slatinskog dekana i upravitelja župe Voćin Julija Bürgera. Unatoč tim teškim stradanjima, vjerni hrvatski puk nastavio je nakon rata u Voćinu gajiti duboku pobožnost prema Gospi Lurdskoj. Njezin glasoviti zavjetni kip, izrađen u Parizu, postavljen je na glavni oltar 1885. godine kao plod snažnog lurdskog gibanja koje je tada preplavilo domovinu, čime je voćinska crkva ubrzo postala prepoznatljivo hodočasničko središte.
Najteži udarac u pet stoljeća dugoj povijesti ove kasnogotičke crkve dogodio se u Domovinskom ratu za neovisnu Hrvatsku. Tijekom tromjesečne okupacije srpske agresorske i paravojne postrojbe provodili su neviđeni teror nad hrvatskim stanovništvom. Kulminacija bezumlja zbila se u noći s 12. na 13. prosinac 1991. godine. Prije povlačenja pred hrvatskim snagama neprijatelj je do temelja minirao i srušio voćinsku crkvu. U tim ruševinama zauvijek je nestao i uništen spomenuti kip Gospe Lurdske. Što je još tragičnije, počinjen je stravičan ratni zločin u kojem su agresorske postrojbe zvjerski lišile života 47 civila, većinom hrvatskih staraca koji su ostali braniti svoje domove. Crkva je srušena, a narod mučen s jasnom namjerom velikosrpskih agresora za potpuno zatiranje traga katoličke vjere, hrvatske povijesti i identiteta na ovome prostoru.
Njezin povijesni i teološki naslov s pravom je Gospa od Utočišta, što je izvorno zapisano na starim nabožnim slikama na njemačkom jeziku kao Mutter der Zuflucht. Taj naslov nosi duboku teološku poruku jer je Marija živo i nepobjedivo utočište slomljenom i progonjenom čovječanstvu. Kroz stoljeća, a osobito nakon oslobođenja Slavonije od Osmanlija, hrvatski katolici bježali su pod njezin plašt tražeći utjehu i spas.
Rušenje njezina doma 1991. godine bio je izravan pokušaj velikosrpskih agresora za slamanje tog svetog utočišta i vjere hrvatskoga naroda. Međutim, Kristovo obećanje o tome da vrata paklena neće nadvladati Crkvu ostalo je nepokolebljivo. Iz pepela, ruševina i krvi hrvatskih mučenika crkva je pod vodstvom Požeške biskupije vjerno obnovljena u svom izvornom gotičkom obliku. Voćin je ponovno zasjao kao duhovni svjetionik, ponos Hrvatske i neosvojiva tvrđava katoličke vjere u kojoj tisuće hodočasnika i danas pronalaze svoj mir.
Sveta Gospo Voćinska, Majko od Utočišta, moli za naš hrvatski narod, za mir u domovini Hrvatskoj i cijelome svijetu i za sve obitelji koje u tebi traže utjehu!
#gospaodvoćina #mutterderzuflucht #majkaodučišta
1 day ago | [YT] | 41
View 1 reply
Škrinjica
U tijeku je devetnica svetoj Moniki, snažnoj zagovornici za obraćenje djece i obraćenje supružnika.
youtube.com/playlist?list=PLA...
3 days ago | [YT] | 3
View 0 replies
Škrinjica
Cjeloviti audio-video zapis za svakodnevnu molitvu: molimo svakodnevno i zajedno Pompejsku krunicu (radosna, žalosna i slavna otajstva) kroz 54 dana pobožnosti. Ovaj audio-video zapis donosi cijelu molitvu na jednome mjestu.
Pompejska krunica (odnosno Pompejska devetnica) počinje se moliti 15. kolovoza kako bi njezino intenzivno razdoblje od točno 54 dana završilo uoči na sam blagdan Kraljice svete Krunice, 7. listopada.
Spomendan Gospi od Pompeja je 8. sbibnja.
Ovaj datum označava obljetnicu polaganja kamena temeljca za njezino poznato svetište u Pompejima u Italiji kod Napulja, 1876. godine.
Dobrodošli na moj kanal. Pred vama je jedinstveni videozapis koji vam omogućuje svakodnevno moliti radosna, žalosna i slavna otajstva u kontinuitetu, bez potrebe prekidati molitvu. Bilo da se nalazite u vožnji automobilom, u hodu ili u tišini svoga doma, možete se prepustiti mome glasu i zajedno sa mnom proći kroz cijeli molitveni hod koji prate ispisani tradicionalni zazivi i svete sličice radi lakše sabranosti. Cijeli ovaj molitveni ciklus sastoji se od dva dijela: prvih 27 dana moli se na nakanu (prošbena faza), dok se preostalih 27 dana zahvaljuje za primljene milosti (zahvalna faza). Ovaj videozapis osigurava vam sve elemente na jednome mjestu jer su u njemu snimljene sve tri krunice za svaki dan, a na samome kraju donosi i prošbenu i zahvalnu molitvu. Na taj način ovaj isti sadržaj možete koristiti i pratiti kroz svih 54 dana ove pobožnosti, prikazujući svoje najteže životne potrebe i situacije Majci Božjoj kroz zagovor blaženoga Bartola Longa. Naša zajednička molitva neka je na veću slavu Božju, a nama na spasenje.
----
Povijest ove predivne i moćne pobožnosti neraskidivo je vezana uz područje današnjeg napuljskog zaljeva kojim i dominira moćni, živi vulkan Vezuv. Unutar tog metropolitanskog područja, u samome podnožju vulkana, nalazio se drevni rimski grad Pompeji, koji je 79. godine poslije Krista, nakon stravične erupcije Vezuva, ostao potpuno pokopan pod tonama pepela i lave.
Glavno oruđe Božje providnosti bio je mladi odvjetnik Bartolo Longo, koji je živio i djelovao u tom kraju krajem 19./ poč. 20. stoljeća. Tijekom svojih studentskih dana u Napulju, Bartolo je potpuno otpao od katoličke vjere, upao u zamke spiritizma te postao sotonist (sljedbenik sotonskog kulta). Nakon teških duhovnih muka, depresije i kušnji samoubojstva, doživio je čudesno obraćenje, a ključni trenutak dogodio se upravo u ruševinama Pompeja. Dok je očajavao nad svojim spasenjem, u srcu je jasno čuo proročansko Gospino obećanje da onaj tko širi pobožnost krunice neće propasti. Bartolo je tada cijeli svoj život, imetak i pravnu karijeru posvetio obnovi tog zapuštenog kraja i širenju svete krunice, prepoznajući koliko je ovaj sveti ružarij moćno oružje u borbi protiv sila tame. Malo je poznata, a čudesna povijesna činjenica da je prva slika Gospe od Pompeja, pred kojom su se kasnije dogodila nebrojena čuda, bila stara, oštećena, napuknuta i izjedena od moljaca. Bartolo ju je kupio za sitniš od jednog preprodavača i u Pompeje dopremio na posve skroman način, na kolima koja su prevozila stajski gnoj. Pred tom su slikom ubrzo započela neviđena ozdravljenja, no potpuni procvat pobožnosti dogodit će se tek nakon jednoga čuda u samome Napulju. 1884. godine, mlada djevojka Fortuna Agrelli bolovala je od teške i neizlječive bolesti, a liječnici su u potpunosti digli ruke od njezina slučaja. U golemoj patnji, obitelj je započela ustrajno moliti krunicu, a u ožujku iste godine napaćenoj se djevojci ukazala Kraljica svete Krunice, Gospa od Pompeja, sjedeći na prijestolju s djetetom Isusom u naručju, u pratnji svetoga Dominika i svete Katarine Sijenske. Gospa je tada bolesnoj Fortuni darovala njezino prepoznatljivo nebesko obećanje o prošbene i tri zahvalne devetnice kroz cijeli ciklus od 54 dana u kojemu se svakodnevno mole tri krunice. Djevojka je istoga trenutka potpuno ozdravila. Kada je vijest o ovom čudu stigla do blaženoga Bartola Longa, on je u tome prepoznao nebesku potvrdu i smjernicu te je Gospina obećanja uobličio u jedinstvenu pobožnost od 54 dana. Pobožnost se s vremenom, preko svjedočanstava i velikana vjere poput svetoga Padre Pija i svetoga Ivana Pavla II., proširila po cijelome svijetu i duboko ukorijenila i u hrvatskom narodu, koji u njoj pronalazi utočište u najtežim životnim kušnjama. Danas se na tom povijesnom mjestu, tik uz drevne ruševine, uzdiže veličanstveno Papinsko svetište Blažene Djevice Marije od svete Krunice u Pompejima, koje privlači milijune hodočasnika iz cijeloga svijeta, dok je njezin širitelj proglašen blaženim kao blaženi Bartolo Longo.
#pompejskakrunica
1 week ago | [YT] | 3
View 0 replies
Škrinjica
Molitva Velikoj Gospi
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Blagoslovljen Bog, Otac milosrđa i Bog svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji.
Blažena Djevice Marijo, častimo te kao Majku utjehe, jer se po tebi Bog udostojao svome narodu poslati utjehu, Isusa Krista. Dok si stajala uz Križ umirućeg Krista i podnosila najokrutnije boli, u najvećem si stupnju postigla blaženstvo u Evanđelju obećano žalosnima. Budući da te je Bog utješio uskrsnućem Isusovim, i ti tješiš djecu svoju u svakoj nevolji.
Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu.
Dostojno je i pravedno.
Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože, Blažena djevica s radošću zače i iz neoskvrnjena tijela rodi Krista, utjehu svijeta. Pod križem Sinovim, dok je trpjela najljuće boli, utješena je nadom njegova uskrsnuća. Moleći s apostolima, žarko je vapila i vjerno očekivala Duha utjehe i mira. A sada, uznesena na nebo, majčinskom ljubavlju tješi one koji je s vjerom zazivaju dok ne zasja slavni dan Gospodnji. Stoga te i mi molimo:
Bože, ti si po Djevici Mariji svome narodu poslao utjehu, Isusa Krista. Po njezinu zagovoru daj, molimo te, da se napunimo svakom utjehom i s braćom ljudima je podijelimo. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova. Amen.
#VelikaGospa #UznesenjeBDM
1 week ago | [YT] | 116
View 3 replies
Škrinjica
„Često nas tjeskoba i nemir obuzmu jer zaboravljamo da je patnja privremena, a ljubav vječna; stoga ne dopusti da ti išta oduzme mir, jer u Božjim je očima svaki tvoj skriveni uzdah već pretvoren u nebesku radost.”
Sveti Maksimilijan Kolbe – Mučenik ljubavi
Danas, 14. kolovoza, slavi se spomendan ovoga velikog poljskog franjevca konventualca, svećenika i teologa. Tijekom Drugog svjetskog rata nacisti su ga uhitili zbog pomaganja izbjeglicama, skrivanja Židova i izdavanja vjerskog tiska, nakon čega je završio u koncentracijskom logoru Auschwitz kao politički zatvorenik pod brojem 16670.
U logoru se odigrala vrlo potresnijih povijesna priča. Kada je zapovjednik osudio desetoricu zatvorenika na smrt gladovanjem zbog bijega jednog logoraša, otac Kolbe dobrovoljno je zakoračio naprijed. Ponudio je svoj život u zamjenu za život poljskog vojnika i obiteljskog čovjeka Franciszeka Gajowniczeka. Preminuo je u bunkeru gladi 14. kolovoza 1941. godine, nakon što su mu, utonulom u molitvu, ubrizgali smrtonosnu injekciju karbolne kiseline.
Vječni počinak i proglašenje svetim
Nacisti su njegovo tijelo kremirali već sutradan, na blagdan Velike Gospe, a njegov je pepeo raspršen po logorskom tlu Auschwitza. Zato on nema klasičan grob, već je cijeli prostor logora Auschwitz njegovo glavno svetište. Ipak, njegove najvažnije relikvije (vlasi brade koje je obrijao prije uhićenja) danas se čuvaju i časte u samostanu Niepokalanów u Poljskoj, koji je sam osnovao. Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 10. listopada 1982. godine, nazvavši ga „mučenikom ljubavi”.
Sveti Maksimilijan Kolbe zaštitnik je obitelji, političkih zatvorenika, novinara, ovisnika, amaterskih radiooperatora, kreatori digitalnog sadržaja, online kreatori, influenceri i podcasteri, IT stručnjaci, inženjeri komunikacijskih mreža i voditelji online katoličkih molitvenih kanala i zajednica. Vjernici mu se najčešće utječu u trenucima teških obiteljskih kušnji, kada ponestane snage za oprost, te za dar unutarnjeg mira i hrabrosti u trenucima nepravde i progona.
Sveti Maksimilijane, moli za nas!
1 week ago | [YT] | 106
View 0 replies
Škrinjica
7. dan 21:06;
8. dan 24:40;
9. dan 28:06
Upišite molitvene nakane kako bi ih naša Nebeska Majka prinijela Bogu 🙏
1 week ago | [YT] | 5
View 0 replies
Load more